Šest mera i dve ose
Šest mera iz kataloga cela je polica ove beleške. Standardna sobna vrata imaju 2.03 metra, i osa je visoko. Tipična odrasla osoba ima 1.71 metra, i služi kao lenjir, ne kao konkretna osoba. Skorašnji veliki pametni telefon ima 0.162 metra, visoko, i maska nije uračunata. Nova drvena olovka ima 0.19 metra, dugačko. Bankovna kartica ima 0.0856 metra duž duže strane, ISO mera kartice, dugačko. Obična flaša vode od jednog litra ima 0.28 metra sa čepom, visoko. Ništa drugo na stolu nije mera.
Ose i dalje važe kad predmet može da se drži. Telefon, flaša i vrata jesu visoko. Olovka i kartica jesu dugačko. Možeš da porediš njihove metre, i slike hoće, ali hvataljka na belom obliku prati osu iz naslova. Duga kartica pored visokog telefona nije molba da jedan od njih okreneš dok ne liče na isti štap. Prvo pročitaj visoko ili dugačko. Onda pogledaj dužine koje si dobio. Soba oko njih nije treća osa.
Kartica je oštra jedinica
Bankovna kartica je jedinica koja male odnose čini vidljivim. Telefon od 0.162 metra podeljen sa karticom od 0.0856 metra jeste otprilike 1.9. Olovka od 0.19 metra podeljena sa tom istom karticom jeste otprilike 2.2. Telefon nije baš dve kartice. Olovka je malo više od dve kartice. Odnos dva donosi 45, pa jedna rečenica od tačno dve kartice ne može da pokrije oba predmeta. Reci otprilike 1.9 za telefon. Reci otprilike 2.2 za olovku. Kartica ostaje na dužoj strani. Činjenica o telefonu već je odbila masku, pa je telefon u maski drugi predmet.
Flaša sedi pored telefona u odnosu koji će ova beleška izreći. 0.28 podeljeno sa 0.162 jeste otprilike 1.7. Flaša od jednog litra sa čepom viša je od skorašnjeg velikog telefona, razmak je stvaran, i nije udvostručenje. Ljudi koji oboje drže u jednoj ruci često ih zovu istim. Isto je odnos blizu jedan. Otprilike 1.7 druga je tvrdnja, veća od razmaka 1.2 i kraća od dva. Čep je na flaši u toj meri. Ostavi ga na slici. Ako skineš čep, odgovaraš na kraći predmet koji činjenica nije ponudila.
Nije duplo od osobe
Vrata i odrasla osoba par su koji zvuči kao poslovica, a samo je mali promašaj. 2.03 podeljeno sa 1.71 jeste otprilike 1.2. Promašaj od 1.2 donosi 78. To je unutar malog promašaja. Nije duplo od osobe. Duplo bi bio odnos dva, a odnos dva donosi 45, grublja greška nego što ova vrata zaslužuju. Ako je tvoja rečenica bila da su vrata duplo od odrasle osobe, uvezao si poslovicu. Crvena kontura posle zaključavanja pokazaće vrata samo malo viša od lenjira odrasle osobe. Veruj konturi, ne poslovici.
Drži dve slike mirno. Odrasla osoba je tipična, 1.71 metra, i nije tvoja visina. Ako zameniš osobu koju znaš, menjaš lenjir. Vrata su standardna sobna vrata, 2.03 metra, visoko, ne svečani ulaz i ne ormar. Otprilike 1.2 znači da vrata pobede za skroman razmak. Unutar 6 procenata bilo koje mere i dalje bi donelo 100, uži pojas od ovog razmaka 1.2. Ako ih zaključaš kao jednake, taj mali promašaj si potrošio namerno. Ako vrata zaključaš kao dupla, mali promašaj si ostavio iza sebe.
Dohvat ruke nije metar
Dohvat ruke je osećaj, i soba je drugi osećaj, i nijedan nije metar. Znaš da li flaša staje u torbu i da li te vrata puštaju. To su događaji. Tabla traži odnos mera iznad, ne događaj. Soba koju zoveš prostranom i dalje može da drži vrata od 2.03 metra i odraslu osobu od 1.71 metra sa mestom koje ostane, a ostatak nije treća mera. Ne meri vrata po tome koliko je soba delovala darežljivo. Darežljivo nije na redu činjenice. Red činjenice ima 2.03 i 1.71 i otprilike 1.2.
Ruka je pouzdana unutar sopstvenog raspona, a bučna tik iza njega. Kartica, olovka i telefon sede u rasponu. Vrata ne. Sigurnost kartice prenese se na vrata, i odgovor postane raspoloženje. Raspoloženje kaže da su vrata ogromna pored kartice. Ogromno nije otprilike 1.9, i nije otprilike 1.2. Kartica neka bude jedinica samo za telefon i olovku. Odrasla osoba neka bude jedinica za vrata. Dve jedinice, dva komšiluka. Soba je mesto gde stojiš. Nije jedinica.
Zašto je pojas u milimetrima
Unutar 6 procenata donosi 100, i na bankovnoj kartici taj pojas jeste milimetri. Kartica ima 0.0856 metra duž duže strane. Promašaj koji preko stola možda ne bi primetio i dalje može da bude pravi odnos na tako kratkom predmetu. Zato savršen pogodak na kartici deluje sitničavo, a i dalje je vrh krive. Promašaj od 1.12 donosi 90, i na ovom predmetu to je i dalje tanak isečak kartice, ne drugi posed. Niko ne traži da komad izradiš do tolerancije. Traži se da vidiš siluetu.
Biblioteka zaokružuje. Javna brojka za telefon, olovku, flašu ili vrata izabrani je tipičan, ne merenje šublerom predmeta u tvom džepu. Telefon isključuje masku. Flaša uključuje čep. Olovka je nova drvena. Odrasla osoba je tipična, ne imenovana. Poklapanje tih verzija važnije je od struganja milimetra koji katalog nikad nije objavio. Ako je tvoja kartica kod kuće istrošena, duža strana koju si dobio i dalje je 0.0856 metra. Istrošenost nije nova činjenica. Traži verziju, pa odnos.
Silueta, pa zaključavanje
Klizač ide od reference puta 0.012 do puta 120, i namerno je širi od odgovora. Na kartici ta širina je zamka. Pravi odnos prema telefonu jeste otprilike 1.9, a staza ide daleko iza toga da krajevi ne mogu da nagoveste. Uvećaj prikaz. Razlika između otprilike 1.9 i otprilike 2.2 živi u malom razmaku na slici, i taj razmak je pitanje. Prevuci dok se beli oblik ne poklopi sa rečenicom koju si rekao. Onda zaključaj. Crvena kontura je istina. Neće nagraditi govor o tome koliko su sitne stvari sitničave.
Poređenje će pokazati dve od ovih istina jednu pored druge, bez skora, pošten način da ugradiš otprilike 1.9 ili otprilike 1.2 pre nego što potrošiš rundu. Neograničeno nema težine od pet rundi i nema niz, pa se kartica koju stalno promašuješ može vežbati bez pretvaranja da je bila današnja zagonetka. Današnji odgovori ostaju zatvoreni dok ne završiš ili dok ne pogledaš namerno. Nema naloga. Rezultat ostaje samo u ovom pregledaču. Dobra navika ovde jeste izgovoren odnos i silueta, ne obrađen deo i ne poslovica o duploj osobi.