Kadar se puni subjektom
Uzmi dva predmeta koji nisu iste veličine i svakom daj sliku koja se seče tesno oko njega. Prvi puni kadar. Drugi puni kadar. Ni u jednom kadru nema zajedničke jedinice, pa oko zadrži kadar i izgubi metre. Kasnije se dva pamćenja osećaju kao ista veličina jer su stranice bile iste veličine. To je ceo trik, i ne traži posebnu vrstu predmeta. Lopta, teren, država, drvo: ako je slika bila isečena na subjekt, subjekt je postao stranica. Stranica nikad nije bila mera.
Ovo nije tvrdnja o laboratoriji, imenovanom istraživaču ili radu. To je običan način na koji se slike prave kad neko hoće da subjekt bude veliki. Isečak je izbor o kadru. Tvoje pamćenje čuva rezultat tog izbora spremnije nego što čuva odnos. Kad su dve poznate stvari obe isečene, slažu se međusobno. Slažu se u veličini stranice koju si video. Slaganje deluje kao znanje. To je kadar, ponovljen. Dobar sledeći korak nije još jedna isečena slika. To su dva oblika na jednoj razmeri.
Pamćenje drži stranicu
Kad je veličina stranice ono što pamtiš, nova pitanja je pozajmljuju. Traže ti visinu ili dužinu, a odgovor koji iskrsne osećaj je tog punog kadra. U osećaju nema metara. Ima pamćenje ivice koja je dodirnula rub fotografije. Dva takva pamćenja, stavljena jedno pored drugog u glavi, izgledaju usklađeno jer je svaka ivica dodirnula rub. Usklađene ivice nisu usklađeni predmeti. Tabla odbija da krene od tih ivica. Kreće od brojke u katalogu i zajedničke razmere.
Naviku možeš da primetiš a da ne kriviš raspoloženje. Ako je jedina slika stvari koju si ikad video stvar koja puni pravougaonik, još nemaš odnos. Imaš pravougaonik. Reći da je stvar ogromna, sitna ili normalna imenuje osećaj tog pravougaonika u životu. Ne imenuje koliko puta jedna brojka iz kataloga staje u drugu. Ogromno nije odnos. Normalno nije odnos. Rečenica koja se može bodovati ima u sebi broj puta, ili jasnu tvrdnju da su dve unutar malog koraka. Tu rečenicu donesi na zaključavanje.
Dve siluete, jedna razmera
Tabla stavlja dve siluete na jednu razmeru. Crni oblik je referenca, već nacrtan iz svoje brojke. Beli oblik je tvoja procena. Dele tlo i metar, pa isečak ne može da ih natera da se slože. Ako je jedan nekoliko puta drugi, izgleda nekoliko puta drugi, uključujući delove koji bi na posteru bili odsečeni. Zum je tu samo da oba ostanu u vidu. Ne menja odnos. Menjaš beli oblik dok se slika ne poklopi sa rečenicom koju si spreman da kažeš. Onda zaključaš.
Pošto zaključaš, crveno otkriće je pravi oblik. Ako si bio velik, crveno sedi unutar belog. Ako si bio mali, crveno viri iza njega. To otkriće nije komentar o tvom karakteru. To je brojka iz kataloga nacrtana u istoj slici kao procena. Poređenje, korišćeno van runde, pokazuje dve istine, bez skora, što je ista zajednička razmera bez obaveze. Koristi ga da ugradiš umnožak. Ne koristi ga kao virenje u zagonetku koju i dalje hoćeš da odigraš pošteno. Ocenjena tabla mesto je gde se rečenica sretne sa crvenom ivicom.
Skor prati odnos
Poeni prate odnos procene prema istini, onim smerom koji je veći. Unutar 6 procenata donosi 100. Odnos 1.12 donosi 90. Odnos 1.2 donosi 78. Trećina, četiri prema tri, donosi 62. Odnos 2 donosi 45, a pola i duplo jesu ta ista vrsta promašaja. Trostruko donosi 30. Pet puta promašeno donosi 0. Spisak jeste ocena. Priča o tome kako se slika osećala ne pomera te duž tog spiska. Samo odnos to radi. Ako ne možeš da kažeš koju ocenu si ciljao, nisi završio procenu.
Pola i duplo zaslužuju dodatnu rečenicu jer ih navika isečka krije. Stvar koja puni kadar može da bude dvaput istina ili pola istine i da se i dalje oseća prosto pogrešno, kao da su to različiti gresi. Na ovoj tabli ista su vrsta promašaja. Oba su odnos 2. Oba donose 45. Igrač koji se boji samo da ode preveliko sistematski će ići malo, a skor će tu opreznost tretirati kao blizanca hvalisanja. Reci pola, ili reci duplo, ili reci tesniju ocenu. Ne reci da je delovalo skrenuto. Skrenuto nije na spisku.
Red činjenice imenuje verziju
Predmeti imaju verzije, a pogrešna verzija izgleda kao divlja greška veličine. Red činjenice imenuje verziju. Postolje znači da je osnova u visini. Antene znače da je vrh koji je nacrtan vrh sa antenama, ne platforma na koju možeš da staneš. Surla znači dužinu koja ne dodaje dohvatnu surlu ispruženu napred. Kopno znači liniju ili zemlju koja je izrečena, ne svako ostrvo i ne put kojim si vozio. Ako si zaključao isečeno pamćenje koje je obrisalo postolje, antene, pravilo surle ili granicu kopna, crveno otkriće odgovara na verziju koju si preskočio.
Pročitaj red činjenice pre nego što odlučiš da je crtež varao. Red je kratak jer je spor obično verzija, ne svađa o zaokruživanju. Dobar promašaj zvuči ovako: koristio sam brojku bez postolja, ili sam uključio ostrva, ili sam ispružio surlu. Loš promašaj zvuči kao ogromno. Prvi se na sledećoj rundi može popraviti ako oznaku pročitaš dvaput. Drugi nema za šta da se uhvati. Dužina i površina nikad se ne pare, što je druga verzija iste pažnje: osa u pitanju deo je onoga što činjenica štiti. Odgovori na tu osu.
Izgovoren odnos jeste popravka
Dobar promašaj jeste izgovoren odnos. Rekao si otprilike duplo, istina je bila dalje, skor je pratio odnos, i sad imaš rečenicu koju možeš da zameniš. Nemaš raspoloženje koje se zove bliže sledeći put. Sledeći put kažeš drugi broj puta. Dani od pet rundi ponderišu zaključavanja jedan, jedan, dva, tri i tri, a savršenih pet je 1,000, pa su poslednje rečenice skupe. Neograničeno nema te težine i nema niz. Koristi ga da vežbaš izgovaranje odnosa tamo gde je promašaj jeftin. Zajednički dan mesto je gde ista rečenica vredi.
Današnji odgovori ostaju zatvoreni dok ne završiš ili dok ne odlučiš da pogledaš. Nema naloga. Rezultati ostaju u ovom pregledaču. Ova biblioteka nije povezana sa sizeitup.games. Ništa od toga ne menja metod. Kadar se napunio, pamćenje je zadržalo stranicu, tabla je stavila dve siluete na jednu razmeru, skor je pratio odnos, pola i duplo bodovani su kao ista vrsta promašaja, a red činjenice je imenovao verziju. Donesi odnos. Ogromno ostavi u isečenoj slici gde je nastalo. Crveno otkriće će ti reći da li je rečenica bila prava.